Kriza u vezi

Kriza u vezi
Kako bismo prevladali krizu, potrebno je doživjeti je kao šansu za promjenu.
Krize su dobre jer donose na površinu ono što je bilo potisnuto. Sve sto izađe na površinu, ne vlada više nama, već mi time možemo upravljati.
Često puta u terapiji doživim kako parovi dođu ranjeni, zašućeni jedno od drugoga, razgovarajući dobro o površnim logističkim temama. Oko emocionalnih tema se zatvaraju i ne osjećaju se više ugodno dijeliti svoja mišljenja i osjećaje. Kao da se jedan dio njih posramio i povukao u najdublji kut sebe.
Takvi parovi su mi osobito dragi jer čitam njihovu ranjenost i često pomislim kako se zapravo vole, ali si pogrešno tumače verbalne i neverbalne znakove.
- „On me već danima nije dotaknuo.“
- „Ne pamtim više kada smo zadnji puta vodili ljubav.“
- „Ja više ne predlažem ništa oko našeg zajedničkog vremena jer ne želim više doživljavati odbacivanja.“
- „Ubija me njegova šutnja“.
- „Po stoti put govorim što mi je bitno i opet ponovi isto.“
Ako bismo manje gledali u drugoga i više se pitali koji je naš DIO odgovornosti, možda bismo spremnije izrekli ono što zapravo mislimo ili osjećamo kad izgovaramo gore navedene rečenice.
Za veliku većinu situacija u odnosu odgovorne su obje strane.
Ako preuzmemo svoj dio odgovornosti, verbaliziramo jasnije i u velikoj većini situacija će i druga strana spremnije preuzeti svoj dio.
Tako da bi se gore navedene rečenice mogle transformirati pomoću riječi „Nedostajati“ ovako:
- Nedostaje mi tvoj dodir.
- Nedostaje mi intimnost s tobom.
- Nedostaje mi naše zajedničko vrijeme.
- Nedostaje mi razgovor s tobom.
- Nedostaje mi tvoja prisutnost u razgovoru.
Za takvu verbalizaciju potrebna je i ranjivost i hrabrost…
Nakon toga možete iznijeti konkretan prijedlog da se situacija promijeni:
1. Možemo li skupa pogledati neku seriju zagrljeni?
2. Možemo li ostati budni ove subote nakon što djeca legnu i imati naše intimno vrijeme?
3. Možemo li organizirati baku/tetu čuvalicu na 2 sata da izađemo nas dvoje?
4. Možemo li imati vrijeme za razgovor sutra za vrijeme hokeja djeteta?
5. Možeš li me gledati u oči dok pričamo i ne gledati na mobitel?
Možda vam se čine banalni primjeri. Kako god vam djelovalo, pokušajte svoju potrebu pretvoriti u akciju i ne čekati da druga osoba prepozna što trebate, već vi djelujte konkretno i pragmatično u skladu sa svojom potrebom.
Odvažite se i pokušajte!
Autor teksta: Ivana Grabar, Europski certificirana osobna, partnerska i seksualna psihoterapeutkinja