Prevara bez ljubavnika

Prevara bez ljubavnika

Često podrazumijevamo da je prevara kada pronađemo treću osobu s kojom dijelimo sebe na jako blizak način, bilo emotivno, bilo seksualno… Međutim, postoji niz slojevitosti prevare koje nam se događaju danas, a da nismo svjesni da time varamo svoju blisku osobu.

To se događa kada nam fokus postane nešto drugo, a ne ja tebi ili ti meni. Tako nam krov našeg odnosa počne prokišnjavati i sve sto radimo bude pokislo.

Fokusi zbog kojih zaboravimo na nas krov su:

MOJ POSAO, MOJA PLAĆA, MOJ HOBI, MOJA ČISTA KUĆA, MOJA DJECA, MOJ AUTO…

Sve to može zvučati  jako opravdavajuće, ali ako nije postignuto u dogovoru s partnerom tj. partnericom već je samo prisvojeno,  smatramo to prevarom.

Sve s čime se druga strana ne slaže ili nije odobrila, predstavlja prevaru.

MOJ POSAO – ostajanje nakon radnog vremena ili pričanje samo o poslu smatramo pretjeranim fokusom koji nas toliko iscrpi da više nemamo snage ništa uliti u odnos… čak i zaboravimo upitati: kako si ti, kako bi željela da nas dvoje provedemo vrijeme, što ti treba od mene danas?

MOJA PLAĆA – FINANCIJSKA PREVARA

Zadržavamo dio sredstava plaće kao svoj tajni fond za NedajBože vremena bez da partner/ica to zna. Ako su financijski odnosi netransparentni i ne upravljamo njima zajednički, onda je logično da se to događa.

Prema Zakonu RH, sva sredstva koja steknemo svojim radom u partnerskom odnosu su zajednička. To znači da je polovica moje plaće tvoja i polovica tvoje plaće moja. To znači da možemo imati zajedničku tablicu gdje odlaze sredstva i zajednički se dogovoriti što ćemo s viškom sredstava koja ostanu tebi ili meni. Ako netko viškom sredstava upravlja bez dogovora i suglasnosti s onim drugim, čini prevaru, izdaju odnosa. Tako netko od „svog“ prihoda može kupiti auto, garažu, stan, uzeti kredit… i smatrati to opravdanim jer mi treba…

MOJE DIJETE-PARTNER

Danas sve vise vidimo prezaštićivanu djecu koja se ponašaju neprilagođeno, razmaženo i razdražljivo. Za sve takve oblike ponašanja često imamo nazive poput: ADHD ILI ADD ILI HIPERSENZIBILNO DIJETE ili TEŠKO ODGOJIVO DIJETE bez da se zapitamo što mi činimo da se dijete tako ponaša. Dječji živčani sustav je vrlo adaptivan u prvih 5 godina života i ono što tada usvoji, kreira strukturu ličnosti. Skočili smo iz ere roditeljstva gdje djeca nisu imala pravo glasa u eru gdje djeca imaju previše glasa. Tada kao da se gubi fokus roditelja jedno na drugo, već djeca „pojedu“ partnerski odnos. Dijete upravlja partnerskim odnosom jer se njemu prilagođavamo toliko da gubimo fokus na partnerstvo, vrijeme koje možemo posvetiti jedno drugome… Naš mozak počinje razmišljati samo o djetetu i obavezama koje moramo izvršiti kako bismo ponovno posvetili vrijeme djetetu. Radimo plan dana s djetetom, a ne s našom partnerskom osobom. Na kraju dana smo iscrpljeni za bilo kakvu aktivnost sa svojom partnerskom osobom.

MOJE SLOBODNO VRIJEME/MOJ HOBI

Ulaskom u partnerski odnos zaboravljamo da dijelimo zajedno čitav život, pa i naše slobodno vrijeme. Zato je važno ne prisvajati si ga već pitati drugu osobu ima li ona kakve planove, što bi uzeli i kada bi uzeli kao svoje vrijeme za sebe te gdje bi pronašli u tom danu vrijeme jedno za drugo. I 20 minuta kvalitetnog razgovora je dovoljno u uvjetima kada su djeca mala…

MOJA ČISTA KUĆA

Netko u odnosu želi puno vremena posvetiti čišćenju bilo čega: kuće, auta, dvorišta, vikendice, kleti, vinograda…

I to je nešto što dogovaramo jer odnosi vrijeme u kojem smo zaboravili da smo birali životni izbor: biti s nekim, a ne sami. Ako smo tako birali, onda više ne postojim samo JA već MI. Ako postojimo MI, zašto onda odlučujemo samo iz JA?

Tu smo za vas za razgovor.

Autor teksta: Ivana Grabar, Europski certificirana osobna, partnerska i seksualna psihoterapeutkinja