Zapravo ne znam što misli…

Zapravo ne znam što misli…

Iako smo dugo u braku, ona je takva da dosta šuti. Već sam pokušao na različite načine doprijeti do nje. Kod nje svaki razgovor završava kroz 5 min. Ja sam taj koji je pomazim u prolazu, donesem joj cvijeće, počistim po kući, skuham ručak… ne kažem uvijek, ali uglavnom bih rekao da više ja skuham nego ona….

Ona je ta koja je umorna, koja bi na kauč i dekicu, koja nema ideja gdje bi za vikend, koja može zaspati u trenu, koja nema prijateljica….

Oko djece uglavnom ja hendlam. Idemo u park, na bicikle, vodim ih u vrtić, ona ih podigne i čeka mene da ih preuzmem.

Ne bi predložila vođenje ljubavi ni za živu glavu. Iskreno, ne mogu više. Prelomilo se nešto. Odselio sam se. Sada je luda i zove i sve može i sve hoće. Ali joj ja više ne vjerujem. Da se vratim pa da ponovo doživim toliko odbijanja na gotovo svim razinama?

___________________________________________________________________________

Kada smo zbunjeni i ne znamo bismo li otišli ili ostali, što učiniti da nam bude lakše?

Kroz savjetovanje i dijeljenje naših tjeskoba sa prof.osobom možemo sagledati svoje emocije na drugačiji način i lakše odlučiti na koju stranu želimo. Ponekad nismo sigurni jesmo li u pravu, trebamo podršku, trebamo priliku da sagledamo put lijevo ili put desno, a možda i neki treći put u atmosferi razumijevanja, prihvaćanja i poštovanja.

Posljednje objave